Opet neka nova Knjiga
OnnK
 
Blog
subota, studeni 16, 2013

Najradije bih započeo tekst s "Nekada davno...", ali nije tako davno.

Jugoslavija. Vanjska i unutrašnja politika. Ponos. Izmjenjena povijest.

Mnogi govore kako je Jugoslavija bila kult ličnosti. Mnogi govore kako je to bilo vrijeme kada ljudi nisu bili slobodni. No, povijest ne možemo promijeniti. Ne smijemo.


Kada je Republika Hrvatska stekla nezavisnost i međunarodno priznanje imao sam 4 godine života. Uistinu ne mogu reći kako je to bilo u Jugoslaviji osim onoga što pročitam i čujem od starijih generacija, još živih koji mogu posvjedočiti životu u Jugoslaviji.

Jovanka Broz, prva dama Jugoslavije, kaže u svojoj knjizi da istinu treba rješavati dok su još živi oni koji su sudjelovali u stvaranju povijesti. Međutim, konstantno sputavana, ignorirana i ponižavana bojim se da nije doživjela pravdu. Nakon raspada Jugoslavije i nekoliko godina prije smrti Josipa Broza počela je njezina kalvarija. Političko progonstvo.

Smrt je dočekala u dodjeljenoj, trošnoj rezidenciji ovdje u Beogradu čije je vlasništvo država Srbija. Istjerana iz rezidencije gdje je živjela s Titom, suprugom kojeg je neizmjerno voljela i s kojim nije imala djece. Bez pripadajuće joj mirovine. Bez osobnih dokumenata. Bez putovnice. Bez osobne iskaznice. Bez zdravstvene skrbi.

Pustili su je da trune. Polako i zvjerski su je pustili da trune.


Ženu koja je dio povijesti. Ženu koju su milioni obožavali, koja je bez krivice proglašena krivom, koja je stavljena u kućni pritvor lišena svih građanskih prava. Damu koja je opčinjavala domaću i svjetsku javnost raskošnom ljepotom i dostojanstvenim držanjem, očaravajućim osmijehom i prepoznatljivom punđom.

Pred kraj Titovog života nasilno je odvojena od njega, a poslije njegove smrti postala je najprogonjenija žena na prostorima bivše Jugoslavije. O njenim zaslugama bilo je zabranjeno govoriti, dok su o njoj perfidno plasirane najmonstruoznije laži - pa čak i to da je špijun. Samo nije nikada dogovoreno čiji - zapadni ili istočni. A nije bila.

Jovanka Broz je posljednja žrtva jugoslovenskog režima i njegovih moćnika čija se agonija nastavljala u državi Srbiji sve do njezine smrti. A nije trebalo tako.


Jedino što je imala na kraju jeste goli život jer joj je sve drugo oteto dok su je naoružani ljudi iz kuće u kojoj je desetljećima živjela, obučenu samo u spavaćicu, odveli u nepoznatom pravcu. Tada je mislila da će ju ubiti. Ona je primjer iživljavanja države nad pojedincem. Primjer primitivne potrebe iskazivanja moći muškarca nad nemoćnoj ženi.


Bila je Titov glas razuma, brana protiv poltrona svih vrsta, boja i oblika, koju su htjeli manipulirati njime. Zato su je ljudi iz rukovodstva proglašavali ludom i oholom.

Umrla je na pragu devedesete, potpuno bistrog uma i briljantne inteligencije. Živa enciklopedija cijele jedne epohe, dragocjeni povijesni izvor, jedini živi svjedok mnogih povijesnih događaja koji su obilježili povijest Jugoslavije, ali i čitavog svijeta.

Duhovita i šarmantna, zvonkog osmijeha Jovanka se pamti.

Desetine miliona naprosto su je obožavali. I nisu zaboravili.

Počivala u miru.

onnk @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 0
Index.hr
Nema zapisa.